Korzeti postoje stoljećima. No, gdje počinje povijest korzeta i kako su nastali?
Pojava korzeta u 16. stoljeću
Sve počinje u 16. stoljeću u Italiji, gdje je izumljen prvi pravi korzet. U to vrijeme korzeti se nisu nosili kako bi se postigao naglašen struk i silueta pješčanog sata. Služili su više za davanje cilindričnog oblika poprsju, kao i za ravnanje i podupiranje grudi. U tom razdoblju korzeti su se obično nosili s vertugadinom, koji je držao suknje u krutom stošcu. Korzeti su transformirali gornji dio torza u odgovarajući, ali obrnuti konusni oblik. Korzeti su bili izrađeni od krutih materijala poput kitove kosti, roga i buckrama, a nazivali su se “korzeti od kitove kosti“. Busk, danas poznatiji kao busk, postavlja se okomito u središte torza kako bi ga držao uspravnim.
Busk se obično izrađivao od drva, roga, bjelokosti, metala ili kitove kosti i dodavao se kako bi se ukrutio prednji dio korzeta. Zatim se oblikovao u tanku oštricu noža, a potom umetnuo u elizabetanski korzet, gdje je bio fiksiran i držan na mjestu pomoću elastičnih traka, tako da se busk mogao lako izvaditi i zamijeniti.
Od sredine viktorijanskog razdoblja, busk se izrađuje od čelika i sastoji se od dva dijela, po jedan za svaku stranu. Jedna strana ima klinove, a druga očice, kako bi se korzet mogao lako zatvoriti i otvoriti sprijeda. Krajem 1500-ih, kada su se za bokove i leđa korzeta koristile kitove kosti, korzet se vezao sprijeda. Kasnije je vezanje postavljeno na stražnju stranu korzeta.
Ovi korzeti obično su bili izrađeni od nekoliko slojeva tkanine, ojačani ljepilom i čvrsto vezani. Obično su se nosili s naramenicama, korzet je pokrivao cijelu dužinu poprsja i završavao neposredno iznad ilijačne kosti. Katarini Medici (1519.-1589.) pripisuje se uvođenje korzeta u Francusku, gdje su ga prihvatile žene na francuskom dvoru.
Sredinom 16. stoljeća korzet je postao vrlo raširen među europskim i britanskim ženama.
Korzet u 17. stoljeću
Korzet iz 17. stoljeća ima mnogo sličnosti s onim iz prethodnog stoljeća. Iako podrijetlo korzeta seže u sredinu 1500-ih, njegova se popularnost proširila kraljevskim dvorovima Europe. Sredinom stoljeća većina žena nosila je korzete. Od otprilike 1740. godine, važan aspekt korzeta tog vremena je prednji umetak (pièce d’estomac). Bio je to dugačak panel u obliku slova V ili U koji je krasio prednji dio korzeta, protežući se od dekoltea do struka, ponekad čak i ispod struka. Vezice korzeta tada su se križale preko umetka, a na kraju su vezice postale niz ukrasnih vrpci.
Umetci su često bili izvezeni ili prekriveni biserima i drugim dragim kamenjem. Mogli su biti izrađeni od iste tkanine kao i haljina ili od kontrastne tkanine. Dekoltei su također određivali dužinu umetka. Tijekom kratkog razdoblja na dvoru Luja XVI., dekolte se zapravo nalazio ispod grudi, koje su bile prekrivene volanom od prozirne tkanine zvanim fichu. Bradavice su se tada mogle omotati, pa čak i probušiti i ukrasiti biserima ili drugim dragim kamenjem.
Povijest korzeta: 18. i 19. stoljeće
