Zašto se korzet vraća u modu?
Prisutnost odjevnog predmeta iz 19. stoljeća u današnjim garderobama sugerira da slika korzeta još uvijek na određeni način odjekuje u našem društvu, iako se njegovo značenje razvilo u smjeru koji je senzualniji i romantičniji, vrlo cijenjen među ženama, uz dašak retro stila.
Tridesetih godina 20. stoljeća moda ponovno stavlja struk u središte pozornosti, zahvaljujući profinjenim krojevima ili odvažnim kombinacijama boja. Tijekom cijelog desetljeća primjećuje se evolucija prema trodimenzionalnijoj silueti. To se očituje u važnosti koja se pridaje struku, a kasnije i ramenima. Što bi moglo biti prikladnije od korzeta za isticanje ponovno otkrivenih ženstvenih oblika? Štoviše, krajem 1930-ih, mekani korzeti i steznici večernjih haljina uklapaju se u viktorijanski preporod populariziran filmovima kao što su „Zameo ih vjetar” i „Male žene”. Struk je bio tanak, ramena široka, a cjelokupni oblik najavljivao je siluetu pješčanog sata „New Looka” iz 1947. godine.
Od kraja 1940-ih, dizajneri nastoje postići, zahvaljujući domišljatim krojevima, podstavama i ojačanjima, istu pripijenu siluetu kakva se prije postizala korzetom. Najupečatljiviji primjer je arhetipski i kultni „Bar” kostim koji je dizajnirao Dior. Kao da još jednom potvrđuje svoju ulogu u ovom fenomenu, korzet se vraća, ovaj put transformiran u „bustier” i korišten u većini večernjih haljina krajem 1940-ih i početkom 1950-ih.
Sredinom 1950-ih primjećuje se jasna potražnja za geometrijskijom i arhitektonskijom modom. U potrazi za novim oblicima, dizajneri proučavaju odjeću kao volumen i eksperimentiraju sa strukom, podižući ga, spuštajući ili potpuno skrivajući.
Sredinom 1970-ih, Vivienne Westwood postaje prva dizajnerica 20. stoljeća koja koristi korzet u njegovom izvornom obliku, budući da ga je Poiret odbacio. Njezin pristup, istovremeno umjetnički i teatralan, stvara novi i oštar trend u suvremenoj modi. Korištenje povijesne odjeće, povezano s jedinstvenom percepcijom duha vremena, u središtu je njezina stvaralaštva. Njezini korzeti iz 18. stoljeća daju ženama osjećaj sjaja i snage kakav dugo nisu osjetile.
U 1980-ima drugi će dizajneri slijediti njezin primjer, ali ovaj put koristeći viktorijanski korzet iz 19. stoljeća. U rukama Jean-Paula Gaultiera i Thierryja Muglera, korzet postaje oklop cyber-žene s kraja 20. stoljeća, kao da je izašla iz znanstveno-fantastičnog filma.
Od tada će korzet služiti kao osnova dizajnerima za stvaranje snažnih modela. Karakteristike korzeta su stilizirane ili pretjerane, ili pak nestaju, a zadržan je samo oblik, transformiran u oklop od oblikovane plastike. Rezultati su zapanjujući. Korzet postaje „umjetnički predmet” u novom smislu, naravno umjetničkom, ali i društvenom, gotovo poput izjave. Više nije simbol ugnjetavanja žena, već je postao simbol seksualne emancipacije. Gaultierovi korzeti postaju kultni kada ih Madonna nosi na svojoj svjetskoj turneji 1990. godine. Od tada je korzet Gaultierov fetiš, a njegovi se parfemi prodaju u bočici u obliku korzeta.
Prisutnost korzeta na modnim pistama nije slučajna. Korzeti Westwoodove bili su izraz punk seksualnosti na pisti. Gaultierovi i Muglerovi korzeti, nalik oklopima, utjelovljivali su modu moći i kult tijela yuppie kulture. I tu se stvarni korzet na pistama susreo s „duhom” korzeta, vidljivim u trokutastom obliku 1980-ih: tanki struk i široka ramena.
